Vrste piva

Vrsta piva doslovce ima na tisuće, jer su kombinacije različitih žitarica, hmelja, vode, kvasaca i proizvodnje neograničene. U načelu, pivo ima mnogo više različitih varijanti nego vina, iako se valjda 90% piva proizvodi i pije kao uniformni svijetli lager. Pivari nastoje postići uniformnost okusa, bez varijacija ovisno o godini, što je opet tipično za vino. Vrste piva dijele se ovisno o nekoliko kriterija. Da ne kompliciramo, navest ćemo one najvažnije i najčešće vrste, s naglaskom na onima koja se mogu nabaviti i kod nas. Osnovna podjela piva ovisi o načinu fermentacije: lager i ale.

Lager

Pri fermentaciji lagera kvasac se sliježe na dno, fermentacija teče sporo i na niskoj temperaturi. To pivo potječe iz Češke i Bavarske, i tradicionalno se odlagalo da leži u tamnim i hladnim špiljama, otkud mu potječe i ime (lagern na njemačkom znači "staviti da odleži"). Relativno je nedavnog nastanka - nedavno znači oko 200 godina. Takav način fermentacije daje pivo bez ostatka šećera (suho), čiste arome. Danas golema većina piva spada u tu skupinu. Postoji cijeli niz podvrsta lager piva. Navest ćemo najpoznatije.

Pilsner

Lager pivo koje potječe iz Plzena u Češkoj. Karakterizira ga uporaba hmelja saaz (žatec), koji pivu daje posebnu, svježu biljnu aromu. Najboljije predstavnik, naravno, original: Pilsner Urquell. Neki pilsneri izrazito su suhi, s posebno izraženom gorčinom hmelja. Najbolji je primjer toga stila njemački Jever.

Primjer: Karlovačko i Staro češko pivo

Helles

Tradicionalno svijetlo pivo iz Bavarske. Od pilsnera se razlikuje po blažem, mekšem okusu, s manje oštrine hmelja. Izvrsno pivo kad je svježe.

Primjer: Ožujsko pivo.

Žitno pivo (Weissbier, Weizenbier)

Tipično alpsko pivo, dakle Austrija i Njemačka. Posebnu aromu daje mu žito iako u njemu ima i ječma. Tipično je mekše, gušće od pilsnera, slađe. U aromi se osjeti klinčić i cimet. Nije prozirno jer se žito ne sliježe nakon prestanka fermentacije kao ječam.

Primjer: Paulaner Weissbier, Erdinger Weissbier.

Ale

Ale je pivo kojem kvasac fermentira pri višoj temperaturi. Prije pojave lagera sva su piva bila ales. Fermentacija tog piva ne završava potpunom pretvorbom šećera u alkohol, tako da su piva ale gušća i malo slađa, ne toliko suha kao lageri. Također, ale fermentacija nije tako "čista" - daje velik broj različitih nusproizvoda, što aleu daju bitno veću kompleksnost no lageru. Danas je ale tipično piće sjevera Europe, prije svega Belgije, Francuske i britanskog otočja. Kudikamo se rjeđe pije no lager, jer ima težu, kompleksniju aromu, što većini pivopija, koji žele čisto osvježenje, ne paše. Evo nekoliko primjera.

Belgijsko samostansko pivo

Kralj svih piva. Među njima najpoznatija su piva trappist, koja se vare isključivo u samostanima trapista u Belgiji i Nizozemskoj.Od najboljeg najboljeje belgijsko pivo Westvleteren. To trapist pivo vari se u samostanu u zapadnoj Flandriji, prodaje samo na njegovim vratima, i vjerojatno je jedino pivo na svijetu bez naljepnice. Svi su podaci - na čepu. No, to ga nije spriječilo da bude proglašeno najboljim pivom na svijetu 2006. godine. Samostansko pivo uglavnom je vrlo teško, kompleksno, najčešće tamno. I vrlo je jako: najjače inačice imaju oko 12% alkohola.

Primjer: Chimay (trappist), Leffe (samostansko pivo).

Kriek

Unikatno belgijsko pivo iz okolice Bruxellesa. Odlikuje ga spontana fermentacija u otvorenim posudama. Ako netko želi kušati pivo slično onome kakvo se proizvodilo u srednjem vijeku, prije no što su se počeli primjenjivati neki osnovni higijenski standardi, neka kuša kriek ili - još bolje - osnovu za njega, gueuze. U slučaju gueuzea gotovo da nećete povjerovati da pijete pivo: kiselo, relativno tanušno, bez gorčine hmelja, bez mjehurića. I fenomenalno osvježavajuće. A ako se u gueuze dodaju i divlje višnje, nastaje kriek. Voće pritom malo ublaži i zaokruži kiselost ovog piva.

Primjer: Belle-Vue Kriek

Belgijski zlatni ale

Kultno belgijsko pivo. Svijetlo, osvježavajuće kao i lager, ali istovremeno s kompleksnošću vrhunskog alea. Fermentira triput, svaki put na drugoj temperaturi. Iako se čini jednako jako kao i svako drugo pivo, ima čak 8,5% alkohola.

Primjer: Duvel

Stout

Englesko ale pivo. U varenju se upotrebljava djelomice karamelirani i prženi ječam, što mu daje aromu čokolade i kave. Iako je nastalo u Londonu, svjetsku slavu stječe u Irskoj, u Dublinu. Da, naravno, govorimo o Guinnessu. Danas je pivovara Guinness u Dublinu najveća na svijetu. Za razliku od belgijskih, britanska i irska ale piva nisu tako jaka, katkad imaju manje alkohola i od lagera.

Primjer: Guinness

Imperial stout

Vrhunski stout. Vrlo gusto, tamno, gotovo kremasto pivo, alkohola oko 7%. Ako vas to na nešto podsjeća, u pravu ste: Tomislav pivo po svemu je imperial stout, osim po korištenju lager, a ne ale kvasaca. Kako se to pivo našlo ovdje, nitko ne zna s obzirom na to da je originalni imperial stout nastao u Engleskoj za potrebe carske Rusije.

Primjer: Samuel Smith's.

Ocjenjivanje kvalitete piva

Postoji mnogo načina ocjenjivanja kvalitete piva. Jedan od najprihvatljivijih načina je metoda Freda Ekharta, jednog od najvećih poznavatelja piva.

Napravio je nekoliko kategorija koje su bitne u analizi i koje pojedinačno ocjenjuje. Zbir tih ocjena daje broj koji označava kvalitetu određenog piva. Maksimalan broj bodova po ovoj metodi je 20.

Postoje sljedeće kategorije koje se ocjenjuju:

1. Izgled (najviše 3 boda):

ocjenjuje se izgled i stabilnost pjene
provjerava se talog na dnu boce
ocjenjuje se izgled piva u čaši

2. Miris (najviše 4 boda):

ocjenjuju se opći miris, bouquet i prisutnost mirisa hmelja

3. Okus (najviše 10 bodova):

ocjenjuje se kvaliteta hmelja
provjerava se odnos slada i alkohola
određuje se osobnost piva
ocjenjuje se okus koji ostaje u ustima
gustoća

4. Opći dojam (najviše 3 boda)

Savjeti za degustaciju

• Prostor u kojem ćete degustirati pivo treba biti dovoljno osvijetljen kako biste ocijenili bistrinu i boju piva. Do vas ne bi smjeli dopirati nikakvi drugi mirisi.

• Čaša u koju se toči pivo mora biti savršeno čista, bez ogrebotina i dovoljno velika da u nju stane i vaš nos dok ispijate gutljaj tekućine. Na taj ćete način najbolje osjetiti i miris piva.

• Prije degustacije piva ne jedite jako začinjenu i masnu hranu. Također, ne koristite parfem, ruž za usne i druge kozmetičke preparate.

• Prije otvaranja, provjerite rok trajanja piva, kao i ima li u boci taloga.

• Osjetite bocu! Naravno, pivo mora biti hladno, ali ni tu nije dobro pretjerivati. Idealna temperatura za pivo kreće se između 22-25 stupnja Celzija. Zaboravite predrasude o "ledenom pivu" jer na preniskoj temperaturi nećete osjetiti nikakvu aromu piva.

• Kada otvarate bocu obratite pažnju na količinu pjene i kako reagira ugljični dioksid prilikom otvaranja čepa.

• Kada točite pivo samo ga pustite da klizne niz unutrašnjost čaše. Tek kad ste ispunili otprilike dvije trećine čaše možete ispraviti bocu kako biste na kraju dobili i pjenu. Uz pivo uvijek mora ići i pjena, a pjena se mora uzdizati i preko ruba čaše.

• Kad ste pivo natočili u čašu smjesta ispitajte miris (slično kao i kod vina). Naime, mnogi aromatični sastojci piva ispare vrlo brzo u dodiru sa zrakom. Osjećate li aromu slada? Vuče li na limun, cvijeće ili na svježe pokošenu travu?

• Zatim otpijte jedan veći gutljaj. Za razliku od vina, pivo se ispija u većim gutljajima i usna šupljina mora biti puna. Osjetite i usporedite odnos između temperature, arome i stupnja zapjenjenosti.

• Nikad ne mućkajte pivo u ustima! Samo pustite da klizne u vaš stomak. Pokušajte usporediti odnos temperature, arome i stupnja zapjenjenosti prije i poslije gutljaja. Pričekajte petnaestak sekundi i ponovo pokušajte odrediti okus piva nakon gutljaja. Da li je sladak ili suh? Zadržava li se u ustima ili brzo nestane?

• Još jedanput pomirišite pivo. Neke arome dolaze do izražaja minutu do dvije nakon otvaranja boce. Zatim ponovno otpijte jedan dobar gutljaj i uporedite rezultate s onima na početku testa.

Temperatura piva

Različiti proizvođači piva preporučuju optimalne temperature na kojima se piju njihova piva. Međutim, ovisno o vrsti, podvrsti i o sastojcima piva, mogu se dosta točno odrediti temperature na kojima pivo daje najbolju kvalitetu. Na primjer, pilsneri se služe na dosta niskim temperaturama, oko 0°C, dok većina britanskih aleova, portera i stouta na temperaturama podruma ("British Cellar Temperature"), od 5°C do 11°C, neki čak i do 13°C.

Temperatura dosta utječe na okus piva. Što je hladnije, manja je i količina ugljičnog dioksida, samim tim manje je izražen okus i miris piva. Hladnije pivo utječe i na to da receptori okusa i mirisa u ustima i nosu izgube osjetljivost. Temperature na kojima se služe glavne vrste piva su: